
Predavač na 14. Međunarodnom simpoziju “Muzika u društvu” je i prof. dr. Leon Stefanija, profesor muzikologije na Fakultetu za umjetnost u Ljubljani, koji će drugog simpozijskog dana, 25. oktobra, u 17:00 sati u Gazi Husrev-begovoj biblioteci održati plenarno predavanje naslovljeno “Muzički arhetipovi: Međutonovi muzičkog istraživanja u internetskom dobu”.
“’Živimo u vremenu za koje mislim da nije glavni tok, nego mnoštvo tokova, ili čak, ako inzistirate na rijeci vremena, da smo došli do ušća, možda čak i izvan ušća do oceana koji se vraća u nebo.
—JOHN CAGE, KPFA RADIO, 1992’
Alex Ross upotrijebio je ovaj citat kao moto za posljednje poglavlje svoje knjige The Rest is Noise, historije moderne muzike. Parabola o “oceanu koji se vraća u nebo” sada je stvarnija nego ikad: prema Forbesu, do februara 2024. godine, najvažniji mediji za “potrošnju” muzike bit će streaming platforme zasnovane na cloudu, koje čine 84% ukupnog prihoda muzičke industrije. Naizgled, postoji beskrajno mnogo muzičkih stilova, što pokazuje više od 6000 “žanrovskih razlika sa Spotifyja (od 2023-11-19)” (https://everynoise.com/). Ipak, postoji samo desetak generičkih stilova iz kojih su ostali izvedeni. Postoje i milioni pjesama koje nikada nisu reproducirane na Spotifyju, zbog čega je morala biti izmišljena usluga kao što je Forgotify (https://forgotify.com/). Iako živimo u svijetu zasićenom informacijama, čini se da stvarno nedostaje osnovnih informacija o svijetu velikih podataka (big data) u muzici.
Muzički učenjaci suočavaju se s velikim pomakom fokusa prema analizi velikih podataka, posebno u internetskom dobu. Ipak, tema ima svoje korijene u jednom od središnjih etnomuzikoloških topoa analize muzičkih stilova. Prvo, izlaganje će dati historijski pregled stilske analize u muzikologiji kao koncepta koji je ušao u narative o muzici, posebice u modernom razdoblju, s fokusom na žanrove i nacionalne stilove. Drugo, račvanje koncepta muzičkog stila u postmodernosti tretirana je u njegova tri glavna narativa: kao koncept vezan uz muzičke forme i strukture, kao psihološka tipologija, i kao pragmatična kultura klikanja. Svi ovi narativi pretpostavljaju određene arhetipove ili univerzalije koje pružaju prostor za interdisciplinarno istraživanje – barem u teoriji.”
Leon Stefanija (1970, Ljubljana) je profesor muzikologije na Fakultetu za umjetnost u Ljubljani, a od 2008. do 2012. godine obnašao je i dužnost šefa Odsjeka za muzikologiju. Njegovi glavni istraživački interesi i nastavna područja su epistemologija istraživanja muzike, sociologija muzike i historija savremene, prvenstveno slovenske muzike od 1918. godine. Redovno sarađuje s Muzičkom akademijom u Zagrebu, Fakultetom muzičke umetnosti u Beogradu, Karl-Franzens-Universität u Grazu, Muzičkom akademijom Univerziteta u Sarajevu, te Visokom baletnom školom u Ljubljani. Dobitnik je Prešernove nagrade Fakulteta za umjetnost u Ljubljani (1995), Priznanja za nastavni i/ili istraživački rad (2012) i Odlikovanja za nauku (2018) za knjigu “Sisyphusartig schön: Porträt des Komponisten” (Beč: Hollitzer Verlag, 2018).
Predavanje je otvoreno za širu javnost.